Miris jeseni
Izašla sam iz škole s flautom u ruci. Učitelj opet ima problema s mjehurom.
Ha. Bolje za mene. U ovaj topli jesenski dan sve se činilo kao u snu.Lišće se kovitlalo u krug, čas na podu, čas u zraku.
Osjetila sam bogati, topli i nježan miris tradicionalnog slatkog kruha....podsjetio me na moj dom. Uz jaki, topao vjetar koji mi je zaigravao
rukave u srcu mi je bilo toplo, iako sam još jučer grijala ruke između nogu.
Potrčala sam. No tu idilu zamjenio je oštri miris vina. Vinarija je ispod škole. Kroz one rešetke uvijek me podsjećala na zatvor. Mučionicu.
Skoro sam ugazila na mrtvu pticu. Znam, trebala sam samo zamahnuti prstom da opet oživi. Ali nisam. Zgranuto sam otrčala doma.
U zadnje vrijeme često padam. Sa stolice. A svemu je kriv onaj novi slatki koji uvijek sjedi nekoliko klupa ispred mene. Valjda nema veze što ja sjedim u zadnjoj? Ispred mene je Tibor, veliki div. I kako onda vidjeti slatkog a da se
ne nagneš? I padneš?
I moja sestra u zadnje vrijeme pada. Ali nemojte misliti da je ona toliko
smotama da pada sa vlastitih nogu. Ona pada sa tuđih. I to kad traži
tati kune za onu biljku mesožderku koju je vidjela u cvjećarni.
Ona stane sa svojim stopalima na tatina, a oči taman na znate već koje mjesto. A kad padne tata je kriv.
Eto,to je to za sada,
pozdravi,
Vaša NM!
